Problem sa formiranjem recenica i govorom

Imam utisak da mnogo losije komuniciram uzivo, kao da sam drugacija osoba u odnosu na onu iza tastature.

Mislim da je problem to sto ne zahteva instant reakciju u komunikaciju ili to sto tokom kucanja mogu da pravim dosta krace pauze, dok bi uzivo to bilo neprirodno.

Na neki nacin se poistivecujem sa onim "ne moze sa formira prosto prosirenu recenicu" zbog toga. Moram da zastanem, zamucnem. Nekako mi deluje nemoguce da uspem da tecno onako, bez prekida, govorim. Nije bas da mucak i zamuckujem. Nekad se mozda desi.

Ne mislim bas na pauze u govoru, da pokusavam da ih ne pravim, vec to da nikada ili mozda retko kada uspevam da imam tako tok misli neprekinut. Gledam kako neke kolege studenti daju izjave odajem im priznanje na nacinu na koji to rade. Sad sam usao na ovaj klip koji je podelje sa Jadna Rasprava i deluje mi da ja ne bih tako moga da komuciram. Kao da nekako skracujem misli na manje delice.

Rekao bih da je mozda razlog za ovo moje stanje to sto sam cesto u "predicting" rezimu, da sam retko kada prisutan u trenutku, da spontano razmisljam.

Ne znam. Voleo bih da identifikujem problem pa da dalje trazim po netu kako da ga resim. Ne mogu vise ovako, osecam se kao da ne predstavljam pravu verziju sebe. Rekao bih da sam zanimljiviji i inteligentniji u tekstualnoj komunikaciji, da imam vise smisla za humor i da sam kreativniji.

Dajte sugestije i predloge :)